Poslovice.
27.
Ne hvali se sjutrašnjim danom, jer ne znaš šta æe dan donijeti. 
Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðin, a ne tvoje usne. 
Težak je kamen, i pijesak je težak; ali je gnjev bezumnikov teži od obojega. 
Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko æe odoljeti zavisti? 
Bolji je javni ukor nego tajna ljubav. 
Udarci od prijatelja istiniti su, a cjelivi nenavidnikovi lažni. 
Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko. 
Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta. 
Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem. 
Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko. 
Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži. 
Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. 
Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku. 
Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu. 
Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su; 
Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici. 
Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega. 
Ko èuva smokvu, ješæe roda njezina; tako ko èuva gospodara svojega, biæe poštovan. 
Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce èovjeèije prema èovjeku. 
Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oèi èovjeèije nigda nijesu site. 
Srebro u topionici i zlato u peæi a èovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se. 
Da bezumnoga tucaš u stupi tuèkom s prekrupom, ne bi otišlo od njega bezumlje njegovo. 
Dobro gledaj stoku svoju i staraj se za stada svoja. 
Jer bogatstvo ne traje dovijeka niti kruna od koljena do koljena. 
Kad trava naraste i pokaže se zelen, kupi se trava po planinama. 
Jaganjci su ti za odijelo, i jariæi cijena za njivu. 
I dosta ima mlijeka kozjega tebi za jelo, i za jelo tvojemu domu i za hranu tvojim djevojkama.