Poslovice.
29.
Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka. 
Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. 
Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. 
Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. 
Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. 
U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se. 
Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. 
Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. 
Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. 
Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu. 
Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. 
Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne. 
Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi. 
Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka. 
Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. 
Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu. 
Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj. 
Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! 
Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. 
Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega. 
Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin. 
Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi. 
Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. 
Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje. 
Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu. 
Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome. 
Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.