Poslovice.
30.
Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu. 
Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene. 
Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari. 
Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li? 
Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. 
Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža. 
Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ: 
Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom, 
Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega. 
Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv. 
Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. 
Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran. 
Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis. 
Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi. 
Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta: 
Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. 
Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi. 
Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem: 
Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci. 
Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla. 
Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti: 
Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba, 
Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju. 
Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca: 
Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu; 
Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu; 
Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom; 
Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima. 
Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi: 
Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim, 
Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje. 
Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta. 
Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu.