Propovednik.
7.
Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. 
Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje. 
Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. 
Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje. 
Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh. 
Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština. 
Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce. 
Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha. 
Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh. 
Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš. 
Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce. 
Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima. 
Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi? 
U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti. 
Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi. 
Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio? 
Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena? 
Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega. 
Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu. 
Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi. 
Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje; 
Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge. 
Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene. 
Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi? 
Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja. 
I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona. 
Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem. 
Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh. 
Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.