Mateju.
25.
Tada æe biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðoše na susret ženiku. 
Pet od njih bijahu mudre a pet lude. 
I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. 
A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima. 
A buduæi da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše. 
A u ponoæi stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret. 
Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje. 
A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoæe da se ugase. 
A mudre odgovoriše govoreæi: da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi. 
A kad one otidoše da kupe, doðe ženik, i gotove uðoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. 
A poslije doðoše i one druge djevojke govoreæi: gospodaru! gospodaru! otvori nam. 
A on odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ne poznajem vas. 
Stražite dakle, jer ne znate dana ni èasa u koji æe sin èovjeèij doæi. 
Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje; 
I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah. 
A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta. 
Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva. 
A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega. 
A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima. 
I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima. 
A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. 
A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima. 
A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. 
A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao; 
Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. 
A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao: 
Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom. 
Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta. 
Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega. 
I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 
A kad doðe sin èovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli s njime, onda æe sjesti na prijestolu slave svoje. 
I sabraæe se pred njim svi narodi, i razluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca. 
I postaviæe ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve. 
Tada æe reæi car onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta. 
Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me; 
Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðoste me; u tamnici bijah, i doðoste k meni. 
Tada æe mu odgovoriti pravednici govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo? 
Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? 
Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i doðosmo k tebi? 
I odgovarajuæi car reæi æe im: zaista vam kažem: kad uèiniste jednome od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste. 
Tada æe reæi i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vjeèni pripravljeni ðavolu i anðelima njegovijem. 
Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; 
Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiðoste me. 
Tada æe mu odgovoriti i oni govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te? 
Tada æe im odgovoriti govoreæi: zaista vam kažem: kad ne uèiniste jednome od ove moje male braæe, ni meni ne uèiniste. 
I ovi æe otiæi u muku vjeènu, a pravednici u život vjeèni.