Marku.
7.
I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima. 
I vidjevši neke od uèenika njegovijeh da neèistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih. 
Jer fariseji i svi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeæi se onoga što im je ostalo od starijeh; 
I kad doðu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru èaše i žbanove i kotlove i klupe. 
A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama? 
A on odgovarajuæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene. 
No zaludu me poštuju uèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem. 
Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite obièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; i druga mnoga takova èinite. 
I reèe im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj obièaj saèuvate. 
Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre. 
A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi. 
I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj, 
Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite. 
I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte. 
Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka. 
Ako ko ima uši da èuje neka èuje. 
I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu. 
I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti? 
Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela. 
Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka; 
Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, 
Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. 
Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka. 
I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti. 
Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima. 
A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine. 
A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. 
A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh. 
I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje. 
I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru. 
I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske. 
I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku. 
I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova; 
I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se. 
I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo. 
I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu. 
I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore.