Luki.
17.
A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze; 
Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh. 
Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. 
I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu. 
I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere. 
A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas. 
Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu? 
Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij? 
Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem. 
Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti. 
I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje. 
I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka, 
I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas. 
I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se. 
A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa, 
I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin. 
A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica? 
Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin? 
I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti. 
A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi; 
Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama. 
A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti. 
I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite. 
Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan. 
Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga. 
I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega: 
Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve. 
Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu; 
A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. 
Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij. 
U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag. 
Opominjite se žene Lotove. 
Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je. 
Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti; 
Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti; 
Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti. 
I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.