Luki.
18.
Kaza im pak i prièu kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži, 
Govoreæi: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiðaše. 
A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreæi: ne daj me mojemu suparniku. 
I ne šæadijaše zadugo. A najposlije reèe u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim, 
No buduæi da mi dosaðuje ova udovica, odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i ne dosaðuje. 
Tada reèe Gospod: èujte šta govori nepravedni sudija. 
Akamoli Bog neæe odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noæ? 
Kažem vam da æe ih odbraniti brzo. Ali sin èovjeèij kad doðe hoæe li naæi vjeru na zemlji? 
A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza prièu ovu: 
Dva èovjeka uðoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. 
Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboèinci, ili kao ovaj carinik. 
Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam. 
A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! milostiv budi meni grješnome. 
Kažem vam da ovaj otide opravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziæe se; a koji se sam ponižuje podignuæe se. 
Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im. 
A Isus dozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. 
I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. 
I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? 
A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. 
Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju. 
A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. 
A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. 
A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat. 
A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! 
Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 
A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti? 
A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe. 
A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo. 
A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, 
Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni. 
Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega. 
Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga, 
I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe. 
I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza. 
A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi. 
A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to? 
I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. 
I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me. 
I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me. 
I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga 
Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam. 
A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti. 
I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.