Jovanu.
8.
A Isus otide na goru Maslinsku. 
A ujutru opet doðe u crkvu, i sav narod iðaše k njemu; i sjedavši uèaše ih. 
A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaæenu u preljubi, i postavivši je na srijedu 
Rekoše mu: uèitelju! ova je žena uhvaæena sad u preljubi; 
A Mojsije nam u zakonu zapovjedi da takove kamenjem ubijamo; a ti šta veliš? 
Ovo pak rekoše kušajuæi ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus saže se dolje i pisaše prstom po zemlji ne gledajuæi na njih). 
A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reèe im: koji je meðu vama bez grijeha neka najprije baci kamen na nju. 
Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji. 
A kad oni to èuše, i pokarani buduæi od svoje savjesti izlažahu jedan za drugijem poèevši od starješina do pošljednjijeh; i osta Isus sam i žena stojeæi na srijedi. 
A kad se Isus ispravi, i ne vidjevši nijednoga do samu ženu, reèe joj: ženo! gdje su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi? 
A ona reèe: nijedan, Gospode! A Isus joj reèe: ni ja te ne osuðujem, idi, i otsele više ne griješi. 
Isus im pak opet reèe: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neæe hoditi po tami, nego æe imati vidjelo života. 
Tada mu rekoše fariseji: ti sam za sebe svjedoèiš: svjedoèanstvo tvoje nije istinito. 
Isus odgovori i reèe im: ako ja svjedoèim sam za sebe istinito je svjedoèanstvo moje: jer znam otkuda doðoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem. 
Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. 
I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nijesam sam, nego ja i otac koji me posla. 
A i u zakonu vašemu stoji napisano da je svjedoèanstvo dvojice ljudi istinito. 
Ja sam koji svjedoèim sam za sebe, i svjedoèi za mene otac koji me posla. 
Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega. 
Ove rijeèi reèe Isus kod hazne Božije kad uèaše u crkvi; i niko ga ne uhvati, jer još ne bješe došao èas njegov. 
A Isus im opet reèe: ja idem, i tražiæete me; i pomrijeæete u svojemu grijehu; kud ja idem vi ne možete doæi. 
Tada rekoše Jevreji: da se neæe sam ubiti, što govori: kud ja idem vi ne možete doæi? 
I reèe im: vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta. 
Tako vam kazah da æete pomrijeti u grijesima svojima; jer ako ne uzvjerujete da sam ja, pomrijeæete u grijesima svojima. 
Tada mu govorahu: ko si ti? I reèe im Isus: poèetak, kako vam i kažem. 
Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svijetu što èuh od njega. 
Ne razumješe dakle da im govoraše za oca. 
A Isus im reèe: kad podignete sina èovjeèijega, onda æete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne èinim; nego kako me nauèi otac moj onako govorim. 
I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda èinim što je njemu ugodno. 
Kad ovo govoraše, mnogi ga vjerovaše. 
Tada Isus govoraše onijem Jevrejima koji mu vjerovaše: ako vi ostanete na mojoj besjedi, zaista æete biti uèenici moji, 
I poznaæete istinu, i istina æe vas izbaviti. 
Odgovoriše i rekoše mu: mi smo sjeme Avraamovo, i nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govoriš da æemo se izbaviti? 
Isus im odgovori: zaista, zaista vam kažem da je svaki koji èini grijeh rob grijehu. 
A rob ne ostaje u kuæi vavijek, sin ostaje vavijek. 
Ako vas dakle sin izbavi, zaista æete biti izbavljeni. 
Znam da ste sjeme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne može u vas da stane. 
Ja govorim što vidjeh od oca svojega; i vi tako èinite što vidjeste od oca svojega. 
Odgovoriše i rekoše mu: otac je naš Avraam. Isus im reèe: kad biste vi bili djeca Avraamova, èinili biste djela Avraamova. 
A sad gledate mene da ubijete, èovjeka koji vam istinu kazah koju èuh od Boga: tako Avraam nije èinio. 
Vi èinite djela oca svojega. Tada mu rekoše: mi nijesmo roðeni od kurvarstva: jednoga oca imamo Boga. 
A Isus im reèe: kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziðoh i doðoh; jer ne doðoh sam od sebe, nego me on posla. 
Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete rijeèi mojijeh da slušate. 
Vaš je otac ðavo; i slasti oca svojega hoæete da èinite: on je krvnik ljudski od poèetka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži. 
A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. 
Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete? 
Ko je od Boga rijeèi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga. 
Tada odgovoriše Jevreji i rekoše mu: ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je ðavo u tebi. 
Isus odgovori: u meni ðavola nema, nego poštujem oca svojega; a vi mene sramotite. 
A ja ne tražim slave svoje; ima koji traži i sudi. 
Zaista, zaista vam kažem: ko održi rijeè moju neæe vidjeti smrti dovijeka. 
Tada mu rekoše Jevreji: sad vidjesmo da je ðavo u tebi: Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi rijeè moju neæe okusiti smrti dovijeka. 
Eda li si ti veæi od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe: ko se ti sam gradiš? 
Isus odgovori: ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog. 
I ne poznajete ga, a ja ga znam; i ako reèem da ga ne znam biæu laža kao vi. Nego ga znam, i rijeè njegovu držim. 
Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje, i obradova se. 
Tada mu rekoše Jevreji: još ti nema pedeset godina, i Avraama li si vidio? 
A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio. 
Tada uzeše kamenje da bace na nj; a Isus se sakri, i iziðe iz crkve prošavši izmeðu njih i otide tako.