Jovanu.
9.
I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od roðenja. 
I zapitaše ga uèenici njegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? 
Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu. 
Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doæi æe noæ kad niko ne može raditi. 
Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu. 
Rekavši ovo pljunu na zemlju i naèini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oèi slijepome, 
I reèe: idi umij se u banji Siloamskoj koje znaèi poslan). Otide dakle i umi se, i doðe gledajuæi. 
A susjedi i koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: nije li ovo onaj što sjeðaše i prošaše? 
Jedni govorahu: on je; a drugi: nalik je na nj. A on govoraše: ja sam. 
Tada mu govorahu: kako ti se otvoriše oèi? 
On odgovori i reèe: èovjek koji se zove Isus naèini kao, i pomaza oèi moje, i reèe mi: idi u banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se, progledah. 
Tada mu rekoše: gdje je on? Reèe: ne znam. 
Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad slijep. 
A bješe subota kad naèini Isus kao i otvori mu oèi. 
Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im reèe: kao metnu mi na oèi, i umih se, i vidim. 
Tada govorahu neki od fariseja: nije ovaj èovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. Drugi govorahu: kako može èovjek grješan takova èudesa èiniti? I posta raspra meðu njima. 
Rekoše dakle opet slijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvori oèi tvoje? A on reèe: prorok je. 
Tada Jevreji ne vjerovaše za njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao, 
I zapitaše ih govoreæi: je li ovo vaš sin za koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi? 
A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: znamo da je ovo sin naš i da se rodi slijep; 
A kako sad vidi ne znamo; ili ko mu otvori oèi mi ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka sam kaže za sebe. 
Ovo rekoše roditelji njegovi, jer se bojahu Jevreja; jer se Jevreji bijahu dogovorili da bude odluèen od zbornice ko ga prizna za Hrista. 
Zato rekoše roditelji njegovi: on je veliki, pitajte njega. 
Tada po drugi put dozvaše èovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: podaj Bogu slavu; mi znamo da je èovjek ovaj grješan. 
A on odgovori i reèe: je li grješan ne znam; samo znam da ja bijah slijep, a sad vidim. 
Tada mu opet rekoše: šta ti uèini? kako otvori oèi tvoje? 
Odgovori im: ja vam veæ kazah, i ne slušaste; šta æete opet slušati? Veæ ako i vi hoæete uèenici njegovi da budete? 
A oni ga ukoriše, i rekoše mu: ti si uèenik njegov, a mi smo uèenici Mojsijevi. 
Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo otkuda je. 
Èovjek odgovori i reèe im: to i jest za èudo, što vi ne znate otkuda je a on otvori oèi moje. 
A znamo da Bog ne sluša grješnika; nego ako ko poštuje Boga i volju njegovu tvori onoga sluša. 
Otkako je svijeta nije èuveno da ko otvori oèi roðenom slijepcu. 
Kad on ne bi bio od Boga ne bi mogao ništa èiniti. 
Odgovoriše i rekoše mu: ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti nas da uèiš? I istjeraše ga napolje. 
Èu Isus da ga istjeraše napolje; i našavši ga reèe mu: vjeruješ li ti sina Božijega? 
On odgovori i reèe: a koje je, Gospode, da ga vjerujem? 
A Isus mu reèe: i vidio si ga, i koji govori s tobom on je. 
A on reèe: vjerujem, Gospode! I pokloni mu se. 
I reèe Isus: ja doðoh na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi. 
I èuše ovo neki od fariseja koji bijahu s njim, i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi? 
Reèe im Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje.