Dela apostolska.
2.
I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. 
I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdje sjeðahu; 
I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. 
I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu. 
A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. 
A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom. 
I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore? 
Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili? 
Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije, 
I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci, 
Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije. 
I divljahu se svi i ne mogahu se naèuditi govoreæi jedan drugome: šta æe dakle ovo biti? 
A drugi potsmijevajuæi se govorahu: nakitili su se vina. 
A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje. 
Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treæi sahat dana; 
Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo: 
I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove; 
Jer æu na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreæi æe. 
I daæu èudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. 
Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i slavni dan Gospodnji. 
I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje. 
Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate, 
Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; 
Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže. 
Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; 
Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu; 
Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. 
Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem. 
Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana. 
Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, 
Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja. 
Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci. 
Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete. 
Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 
Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 
Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste. 
A kad èuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta æemo èiniti, ljudi braæo? 
A Petar im reèe: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primiæete dar svetoga Duha; 
Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš. 
I drugijem mnogijem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih govoreæi: spasite se od ovoga pokvarenoga roda. 
Koji dakle rado primiše rijeè njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša. 
I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama. 
I uðe strah u svaku dušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa i znake u Jerusalimu. 
A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. 
I teèevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. 
I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kuæama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca, 
Hvaleæi Boga, i imajuæi milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu.