Dela apostolska.
8.
Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola. 
A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plaè uèiniše nad njim. 
A Savle dosaðivaše crkvi, jer iðaše po kuæama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu. 
A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajuæi rijeè. 
A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista. 
A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èinjaše; 
Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. 
I bi velika radost u gradu onome. 
A bješe jedan èovjek, po imenu Simon, koji prije èaraše u gradu i dovoðaše u èudo narod Samarijski, govoreæi da je on nešto veliko; 
Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovo je velika sila Božija. 
A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena èinima udivljavaše. 
Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanðelje o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršæavahu se i ljudi i žene. 
Tada i Simon vjerova, i krstivši se osta kod Filipa; i videæi djela i znake velike koji se èinjahu divljaše se vrlo. 
A kad èuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi rijeè Božiju, poslaše k njima Petra i Jovana. 
Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga; 
Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa. 
Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga. 
A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce 
Govoreæi: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga. 
A Petar mu reèe: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce. 
Nema tebi dijela ni iseta u ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. 
Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga. 
Jer te vidim da si u grkoj žuèi i u svezi nepravde. 
A Simon odgovarajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiðe na mene ništa od ovoga što rekoste. 
Tako oni posvjedoèivši i govorivši rijeè Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanðelje. 
A anðeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je. 
I ustavši poðe. I gle, èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu, 
Pa se vraæaše, i sjedeæi na kolima svojijem èitaše proroka Isaiju. 
A Duh reèe Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima. 
A Filip pritrèavši èu ga gdje èita proroka Isaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš? 
A on reèe: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim. 
A mjesto iz pisma koje èitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh. 
U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje. 
Onda uškopljenik odgovori Filipu i reèe: molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe ili za koga drugoga? 
A Filip otvorivši usta svoja, i poèevši od pisma ovoga, propovjedi mu jevanðelje Isusovo. 
Kako iðahu putem doðoše na nekaku vodu; i reèe uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim? 
A Filip mu reèe: ako vjeruješ od svega srca svojega, možeš. A on odgovarajuæi reèe: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij. 
I zapovjedi da stanu kola, i siðoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. 
A kad iziðoše iz vode, Duh sveti pade na uškopljenika, a anðeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujuæi se. 
A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovijedaše jevanðelje svima gradovima, dok ne doðe u Æesariju.