1 Korinæanima.
15.
Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, 
Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste. 
Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, 
I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu, 
I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; 
A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; 
A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; 
A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu. 
Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. 
Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. 
Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. 
A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? 
I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. 
A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. 
A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. 
Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. 
A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem. 
Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše. 
I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi. 
Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe. 
Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh. 
Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti. 
Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku; 
Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 
Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje. 
A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt. 
Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. 
A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu. 
Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi? 
I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas? 
Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu. 
Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti. 
Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje. 
Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem. 
Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi? 
Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre. 
I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako. 
A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo. 
Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije. 
I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. 
Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. 
Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; 
Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; 
Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. 
Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. 
Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno. 
Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba. 
Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. 
I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga. 
A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje. 
Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti, 
Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti. 
Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. 
A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. 
Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? 
A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 
A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. 
Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.