2 Korinæanima.
6.
Molimo vas pak kao pomagaèi da ne primite uzalud blagodat Božiju. 
Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija! 
Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi; 
Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama, 
U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu, 
U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj, 
U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo, 
Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti, 
Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, 
Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju. 
Usta naša otvoriše se k vama, Korinæani, i srce naše rasprostrani se. 
Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem. 
A da mi vratite kao djeci govorim rasprostranite se i vi. 
Ne vucite u tuðemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom? 
Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom? 
Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reèe Bog: useliæu se u njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog, i oni æe biti moj narod. 
Zato iziðite izmeðu njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æu vas primiti, 
I biæu vam otac, i vi æete biti moji sinovi i kæeri, govori Gospod svedržitelj.