Poslanica Filemonu.
1.
Od Pavla, sužnja Isusa Hrista, i Timotija brata, Filimonu ljubaznome i pomagaèu našemu, 
I Apfiji, sestri ljubaznoj, i Arhipu, našemu drugaru u vojevanju, i domašnjoj tvojoj crkvi: 
Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista. 
Zahvaljujem Bogu svojemu spominjuæi te svagda u molitvama svojima, 
Èuvši ljubav tvoju i vjeru koju imaš ka Gospodu Isusu i k svima svetima: 
Da tvoja vjera, koju imamo zajedno, bude silna u poznanju svakoga dobra, koje imate u Hristu Isusu. 
Jer imam veliku radost i utjehu radi ljubavi tvoje, što srca svetijeh poèinuše kroza te, brate! 
Toga radi ako i imam veliku slobodu u Hristu da ti zapovijedam što je potrebno, 
Ali opet molim ljubavi radi, ja koji sam takovi kao starac Pavle, a sad sužanj Isusa Hrista; 
Molimo te za svojega sina Onisima, kojega rodih u okovima svojima; 
Koji je tebi negda bio nepotreban, a sad je i tebi i meni vrlo potreban, kojega poslah tebi natrag; 
A ti ga, to jest, moje srce primi. 
Ja ga šæadijah da zadržim kod sebe, da mi mjesto tebe posluži u okovima jevanðelja; 
Ali bez tvoje volje ne htjedoh ništa èiniti, da ne bi tvoje dobro bilo kao za nevolju, nego od dobre volje. 
Jer može biti da se za to rastade s tobom na neko vrijeme da ga dobiješ vjeèno, 
Ne više kao roba, nego više od roba, brata ljubaznoga, a osobito meni, akamoli tebi, i po tijelu i u Gospodu. 
Ako dakle držiš mene za svojega drugara, primi njega kao mene. 
Ako li ti u èemu skrivi, ili je dužan, to na mene zapiši. 
Ja Pavle napisah rukom svojom, ja æu platiti: da ti ne reèem da si i sam sebe meni dužan. 
Da brate! da imam korist od tebe u Gospodu, razveseli srce moje u Gospodu. 
Uzdajuæi se u tvoju poslušnost napisah ti znajuæi da æeš još više uèiniti nego što govorim. 
A uz to ugotovi mi i konak; jer se nadam da æu za vaše molitve biti darovan vama. 
Pozdravlja te Epafras koji je sa mnom sužanj u Hristu Isusu, Marko, Aristarh, Dimas, Luka, pomagaèi moji. 
Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem. Amin.