Jevrejima.
3.
Zato, braæo sveta, zajednièari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista, 
Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu. 
Jer ovaj posta toliko dostojan veæe èasti od Mojsija, koliko veæu od doma èast ima onaj koji ga je naèinio. 
Jer svaki dom treba neko da naèini; a ko je sve stvorio ono je Bog. 
I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedoèanstvo onoga što je trebalo da se govori. 
Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo. 
Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov èujete, 
Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji, 
Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja èetrdeset godina. 
Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh; 
Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj. 
Gledajte, braæo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga; 
Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne; 
Jer postasmo zajednièari Hristu, samo ako kako smo poèeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo; 
Dokle se govori: danas, ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste. 
Jer neki èuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziðoše iz Misira s Mojsijem. 
A na koje mrzi èetrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji? 
A kojima se zakle da neæe uæi u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju? 
I vidimo da ne mogoše uæi za nevjerstvo.